Moje Masterchef putovanje
Sve je krenulo s prijavom na Masterchef Hrvatska 2015.g. Znam da fakat zvuči kao neki klišej, ali stvarno mi je to iskustvo promijenilo život. Dokazala sam sama sebi da JA to MOGU i da ima nešto od tog mog kuhanja.
U listopadu 2014. sam upisala srednjoškolsku prekvalifikaciju za kuhara, tadašnji posao u dizajn studiju me umarao i već neko vrijeme sam znala da nešto moram promijeniti. Ali trebalo se i pokrenuti pa tako da je i to dočekalo svoj trenutak. U prosincu su krenule prijave za Masterchef i na nagovor sestre i tadašnjeg partnera prijavila sam se, onako - ako ide ok, ako ne isto. I tako sam prošla onih prvih 5 000 prijava, pa sam prošla u drugi krug od 1 500 prijava i evo javili mi da sam ušla u top 50 kuhara amatera koji su ušli u prednatjecanje - hangar snimanje.
Oduvijek sam imala afiniteta prema javnom nastupu i glumi, ali znala sam da će ovo biti jedno saaasvim drugo iskustvo. Štoviše moja mama je bila užasnuta, ja emotivka - koja plačem ako me netko krivo pogleda idem na nacionalnu televiziju kuhati drugima kako bi sudili moj rad. Još i dan danas ne može vjerovati da sam zaista bila otišla premda je istovremeno i jako ponosna.
No ja sam baš u tome vidjela svoj izazov - ako preživim da me netko “oblati“ pred tisućama gledatelja onda valjda mogu podnijeti i taj stres u kuhinji, zar ne, Zvjezdana?! Uostalom što je najgore što se može dogoditi, OK neće im se svidjeti ono što kuhaš, dobit ćeš neke ružne komentare, pustiti koju suzu i možda ćeš shvatiti na brzinu da ovo nije pravi put za tebe.
Odmah na početku sam imala tu sreću/pogodak da sam uz kolegu ušla u natjecanje - Top 16 odmah prvi dan snimanja. Ne mogu vam opisati koliko sam bila sretna, to je baš bilo onako - bum paf wow joooj šta da ajmeeee supercool trenutak za mene. Pošto je u hangaru bilo dosta hladno, još mi je bilo i draže da sam taj dio prošla relativno bez problema. Da razjasnimo, snimanje je bilo par mjeseci prije nego što se emisija emitirala u proljeće 2015.g., tako da je tada još u Zagrebu bilo led ledeno!
To što je emitiranje bilo s odgodom, u biti nam je bila velika pomoć, koje nismo bili ni svjesni. Kada se prvi put emitirala emisija, nisam ni mogla zamisliti koje će to biti ludilo - samo tijekom prve emisije dobila sam 200tinjak facebook zahtjeva za prijateljstvo - znači ono halooo??
Ljudi su me prepoznavali na cesti, djeca prilazila, a nonice hvalile u DM-u :) Neki čudan osjećaj, ali srećom nisam imala nikakvih neugodnih iskustava. Još i danas me ljudi u razgovoru pitaju dal’ se znamo - da sam im nekako poznata, ali me ne mogu nikako smjestiti. Nekako mi je uvijek glupo spomenuti - e da, ja sam ti bila na Masterchefu - pa ostavljam to kao misterij. Oprostite ljudi :)
Samo natjecanje je bio uragan od emocija, umora i akcije - snimanja svake pojedinačne emisije od tih 45 minuta u biti traje sa stankama skoro cijeli dan, tako da smo svi bili uvijek u nekom niskom startu kada će te pozvati za sljedeći segment. Da, to je jako naporno, ali istovremeno super smo se svi skompali tako da u dnevnom boravku nikada nije bilo dosadno. I još jedna opaska - kuhanje je stvarno u real time-u. Znači ako je izazov od 30 minuta - kuhali smo 30 minuta, a na isteku vremena žiri je došao i bacio pogled i kušao na brzinu svako jelo kako bi imali stvarnu i realnu sliku naših jela.
Od svih predstavnika žirija definitivno bih izdvojila Dinu Galvagna za kojeg stvarno mislim da je jedan od istinskih znalaca i masterchefova u Hrvatskoj. Da, istina je, ima karakter koji će vjerojatno većinu ljudi odbiti (pa i mene lagano :)), no isto tako ima znanja i viziju koju je teško dostići. Kada njega slušate kako priča o hrani, o receptima i konceptima znate da ste u društvu gastro genijalca!
Što mi se nije svidjelo? Moje najveće zamjerke?
Uhhhhh, mislim da bi to bila ograničenost namirnicama i vremenom. Iz meni nekih nepoznatih razloga, skoro uvijek smo imali ograničenje na 5-7 namirnica (uz one koje imaš na klupi: sol, papar, šećer, ulje…) što je meni bilo iskreno prestrašno. Kao strastveni ljubitelj začina, moje prosječno jelo sadrži u sebi samo toliko posebnih začina, a kamoli da onda u to još stavim povrće i proteine - da imam s čime i skuhati to jelo! Misterij kutija mi je zato bio najdraži, imali smo više sastojaka i baš je bio pravi izazov napraviti nešto sasvim drugačije od susjeda koji ima iste sastojke.
Tih dva mjeseca snimanja prošlo je stvarno brzo, svi smo baš 100% disali kuhanje i kreativnost. Završila sam natjecanje kao peta i smatram da je to bio moj veliki osobni uspjeh. Možda zvuči blesavo, ali je to stvarno bio ogroman vjetar u leđa da te sezone dam otkaz u studiju i potpuno se posvetim kulinarstvu!
Mislim da bi moja poruka svima bila da se uvijek bacite u nove izazove, ma koliko god se oni strašni činili!
